Predstavljamo bračni par Đelmić koji je u Baćini revitalizirao kameno selo Podčempres, sagrađeno u 19. stoljeću, svojim rukotvorinama. Snježana je profesorica likovne kulture i magistra kiparstva, a njezin suprug Ino je slobodni umjetnik. Sin Ivan je vlasnik Paddle Surf centra na obližnjim Baćinskim jezerima, dok njegova supruga Beata vodi windsurfing školu.
Možete nam opisati svoje početke, kako je sve krenulo?
Suprug se tu rodio, majka se odselila u Ploče u stan, a on je ostao tu sam živjeti. Kad smo se nas dvoje upoznali, bili smo mladi. Meni je bilo 20, a njemu 27 godina. Odlučili smo ostati i nastaviti živjeti baš tu gdje nije bilo ni struje ni vode. Držali smo koze, kokoši, patke, zečeve…Nema toga što nismo imali i, dakako, uz to se bavili umjetnošću. Sve što ovdje vidite godinama je upravo moj suprug sam obnavljao. Najprije svoju rodnu kuću, a potom jednu po jednu kako smo kupovali. On je svaki kamen presložio. I tako godinama. Danas kad pogledate, više ne možete raspoznati što je staro, a što ponovno sagrađeno jer se suprug isključivo želio zadržati na staroj gradnji kamenim vacadama, koje su s vremenom poprimile staru patina. Najveći dio svega ovoga je napravljeno tijekom rata, kad nisi mogao prodati ni sliku, nisi imao od čega živjeti. I tako smo malo pomalo obnavljali
Kojoj populaciji turista je selo najzanimljivije?
Selo je posebno zanimljivo gostima iz skandinavskih zemalja i Nijemcima. Cijeli eksterijer i interijer odišu prošlošću, nekim davnim vremenima, za kojima poglavito ljudi iz gradskih sredina pokazuju interes.
Boravili ste i u inozemstvu? Kako to da ste se vratili u svoj kraj, a niste ostali vani?
Tijekom 2. svjetskog rata u selu su bili Talijani, a onda su došli Nijemci i selo zapalili, dok su stanovnici završili u egipatskoj pustinji i logoru. I moja baka i majka. Baka je ostala udovica, a ja sam odrastao bez oca. Život me je svemu naučio, najmanje lijepom. Zato je ovdje sve lijepo. Tu i tamo negdje odeš, ali se uvijek vratiš na ognjište. Sve sam obnovio sam. Svaki put u auto stavim dva, tri kamena, nikad se prazne ruke kući ne vraćam. Cijeli život sam ovdje, sve ovo što vidite je moj život. Želim očuvati komad Dalmacije od kamena do jezika. Sve uvažavam, ali svoje čuvam
Što bi poručili mladima zainteresiranima za obiteljski turizam?
Svugdje je lijepo, ali je kod kuće najljepše. Ovdje sam se rodio, u jednoj od ovih kuća. Dugo nisam radio ništa, samo sam održavao tu kuću i ono što je posađeno ispred nje. No, onda sam otputovao u Indiju, koja me oduševila. Kad sam se vratio, pogledao sam ova brda koja su oko mene i shvatio da nema te zemlje koja je meni lijepa kao ovaj moj dio svemira. Tada sam odlučio sve urediti. Bilo je to prije 36 godina i sve je išlo malo po malo. Snježana i ja smo otkupili kuće od susjeda, jednu sam i naslijedio, uredili smo vrt…
Treba razmišljati na duge staze, a mladi su skloni razmišljati kratkoročno. Samo dugoročno se mogu očekivati rezultati.